Auschwitz, o Canzone del bambino nel vento
Francesco GucciniCROATO / CROAT / CROATE / KROATIA | |
АУШВИЦ [1] ПЕСEНТА НА ДЕТЕТО ВЪВ ВЯТЪРA | AUŠVIC PJESMA DJETETA U VJETRU |
Умрях с още стотици, Умрях, когато бях дете В дим през комина, И сега съм във вятъра, И сега съм във вятъра. | Umro sam kao toliko stotina, Umro sam kad sam bio dijete Prolazeći kroz dimnjaka I sada sam na vjetru, I sada sam na vjetru. |
B Аушвиц падаше снягът, Димът се издигаше бавно В студения зимен ден, И сега съм във вятъра, и сега съм във вятъра. | U Aušvicu je snijeg padao, Polako se je dim dizao U hladnom zimskom danu I sada sam na vjetru, I sada sam na vjetru. |
B Аушвиц, колко много хора В само едно голямо мълчание Странно е, все още не мога Да се усмихвам тук във вятъра, Да се усмихвам тук във вятъра. | U Aušvicu, kao je bilo ljudi Ali samo jedna velika tišina. Čudno je, još uvijek ne mogu Ne znam, jos ne mogu Da se nasmiješim ovdje na vjetru, Da se nasmiješim ovdje na vjetru. |
Питам, как може човек Да убива своя брат, И все пак сме милиони В прах тук във вятъра, В праџ тук във вятъра. | Pitam, kako čovjek može Ubiti svojeg brata? A ipak mi smo milijuni U prašini ovdje na vjetru, U prašini ovdje na vjetru. |
Пак оръдието гърме, Все още не е сит На кръв, човеският звяр. И все пак вятърът ни носи, И все пак вятърът ни носи. | Opet gruvaju topovi, Jos nije ljudska zvijer Sita naše krvi. I jos mi smo na vjetru, I jos mi smo na vjetru. |
Питам – кога ще бъде? Кога човекът ще се научи Да живее и да не убива, И вятърът ще се успокои, И вятърът ще се успокои. | Pitam kad će to biti Da može čovjek naučiti Da živi i da ne ubije I vjetar će se smiriti, I vjetar će se smiriti. |
Питам – кога ще бъде? Кога човекът ще се научи Да живее и да не убива, И вятърът ще се успокои, И вятърът ще се успокои. | Pitam kad će to biti Da može čovjek naučiti Da živi i da ne ubije I vjetar će se smiriti, I vjetar će se smiriti. |
Pesenta na deteto văv vjatăra
Umrjax s ošte stotici,
Umrjax, kogato bjax dete
V dim prez komina,
I sega săm văv vjatăra,
I sega săm văv vjatăra.
V Aušvic padaše snjagăt,
Dimăt se izdigaše bavno
V studenija zimen den,
I sega săm văv vjatăra,
I sega săm văv vjatăra.
V Aušvic, kolko mnogo xora
V samo edno goljamo mălčanie
Stranno e, vse ošte ne moga
Da se usmixvam tuk văv vjatăra,
Da se usmixvam tuk văv vjatăra.
Pitam, kak može čovek
Da ubiva svoja brat,
I vse pak sme milioni
V prax tuk văv vjatăra,
V prax tuk văv vjatăra.
Pak orădieto gărme,
Vse ošte ne e sit
Na krăv, čovekijat zvjar.
I vse pak vjatărăt ni nosi,
I vse pak vjatărăt ni nosi.
Pitam – koga šte băde?
Koga čovekăt šte se nauči
Da živee i da ne ubiva,
I vjatărăt šte se uspokoi,
I vjatărăt šte se uspokoi.
Pitam – koga šte băde?
Koga čovekăt šte se nauči
Da živee i da ne ubiva,
I vjatărăt šte se uspokoi,
I vjatărăt šte se uspokoi.