Lingua   

Nessuno fece nulla

C.S.I.
Pagina della canzone con tutte le versioni


OriginaleIl testo originale di Nedžad Maksumić
NESSUNO FECE NULLA

Era un anno fertile per il grano, come mai in passato: era tutto in abbondanza.
Era un anno fertile per il grano, come mai in passato: era tutto in abbondanza.
Quelli che erano malati cronici e desideravano la morte, consegnarono finalmente con un sorriso l'anima a dio... l'anima a dio... l'anima a dio.

Nei giorni dei grandi temporali il cielo era rosso,
la pioggia portava con sé la polvere dei deserti d'oltremare.
I vecchi dissero: ci sarà la guerra...
i vecchi dissero: ci sarà la guerra.
Nessuno prestò credito alle loro parole e nessuno fece nulla...
NESSUNO FECE NULLA!

Cosa si poteva fare contro la profezia?
Solo cantammo per intere giornate...
cantammo per intere giornate fino a restare senza voce,
per potere consumare tutte le vecchie canzoni,
perché non ne restasse nessuna che venisse sporcata dal tempo...
perché non ne restasse nessuna.

... quando intravedono il primo cadavere per strada le persone voltano la testa,
vomitano e perdono i sensi...
vomitano e perdono i sensi.
Senti il tremore per primo nelle ginocchia,
poi ti manca l'aria e ti gira la testa.
Sono d'aiuto in questi casi l'acqua fredda e leggeri schiaffi.
Se lo svenuto non rinviene sdraiatelo sulla schiena e sollevategli le gambe in aria.
Se il cadavere di quel giorno era un suo parente o comunque un suo vicino, non permettetegli di avvicinarsi e di guardarlo:
le ferite causate dalle granate sono in genere causa di un nuovo svenimento...
le ferite causate dalle granate sono in genere causa di un nuovo svenimento
e non si ha tanto tempo a disposizione, MAI.
Non si ha tanto tempo a disposizione, MAI.

È raccomandabile piangere...
È raccomandabile piangere...
È raccomandabile piangere... fa bene al cuore.
Ma neppure per questo c'è molto tempo.
Non c'è mai molto tempo a disposizione.

Se la città è in stato d'assedio, occorre mandare i più coraggiosi a tentare di portare i sacchi di plastica opachi per i cadaveri.
Se questi non tornano, bisogna avvolgere i morti in lenzuoli bianchi.
Mi raccomando: coprire i morti, o nei sacchi appositi o in lenzuoli bianchi,
non si può seppellirli senza.
Non è raccomandabile seppellirli senza,
fa diffondere il panico...
fa diffondere il panico: la paura della morte diventa facilmente la paura di finire sepolti allo stesso modo,
senza uno straccio bianco, senza un pezzo di plastica nera intorno.

La sepoltura si svolge di notte, SEMPRE, ricordavetelo: la sepoltura si svolge di notte per motivi di sicurezza, perciò, prima della sepoltura, bisogna accertarsi per bene dell'identità del sepolto.
Nel caso di corpi dilaniati bisogna stabilire con precisione i pezzi che appartengono a ciascun corpo.
Se si verificano ugualmente degli errori è meglio evitare di ammetterlo successivamente:
NON BISOGNA MAI AMMETTERE UN ERRORE.
Tanto per i morti è lo stesso.

Se vicino alla persona che è stata sepolta, sul luogo dell'uccisione si trovano alcune parti del corpo, e si è però già provveduto alla sepoltura, non bisogna gettare i resti nella spazzatura... non bisogna gettare i resti nella spazzatura, perché poi in genere arrivano i cani affamati... poi arrivano i cani affamati.

La cosa migliore, se uno ha tempo e voglia, è di raccogliere in un sacchetto tutto quello che è rimasto, e di seppellirlo in superficie vicino alla tomba.
Bisogna stare attenti che non se ne accorgano i familiari perché loro concepiscono il cadavere come un tutt'uno e tale frammentazione rappresenterebbe per loro una ulteriore dolorosa frustrazione.

In guerra nessuno è matto, o almeno, ciò non si può asserire nei confronti di nessuno.
Molti di quelli che erano matti prima della guerra, in guerra si comportano molto bene, come combattenti coraggiosi.
E sono convinti delle idee dei loro capi.

In guerra nessuno è intelligente: non devi credere alle verità di nessuno.
Le lunghe disquisizioni sull'insensatezza della guerra del professore di una volta, in un battere d'occhio si trasformano in un selvaggio grido di guerra, appena egli viene a conoscenza del fatto che il suo bambino è giù, morto in strada.

Non ricordarti di nulla.
Prova a dormire senza sonno.
Devi ornarti di amuleti, e abbi fede nel fatto che ti aiuteranno.
Abbi fede in qualsiasi sogno.
Abbi fede in qualsiasi segno.
Ascolta attentamente il tuo ventre... il tuo ventre: LA PANCIA!
Agisci secondo le tue sensazioni:
se pensi che non bisogna camminare per quella strada, vai per un'altra strada.
Fidati!
Non devi avere paura di niente,
la paura genera paura... la paura genera paura,
ti blocca!
Devi credere fermamente di essere stato prescelto a restare vivo.

Non lasciare lavori compiuti a metà.
Salda i debiti.
Devi essere pulito. Sempre!
Non fare nuove amicizie, già con quelle vecchie avrai abbastanza preoccupazioni.
Proteggi i ricordi: le fotografie, le prove scritte del fatto che sei esistito.
Se tutto brucia, perdi tutto.
Se ti prendono tutto, dovrai dimostrare a te stesso che una volta tu eri.
Ammassa tutto nei sacchi di plastica, seppellisci nella terra, mura nelle pareti.
Nascondi.
E solo ai tuoi più cari svela la mappa per raggiungere il tesoro.

Non ti legare alle cose, non ti legare alla terra,
non ti legare ai muri, non ti legare alle case, ai gioielli, alle automobili, agli oggetti d'arte, alle biblioteche.
Trasforma in denaro tutto ciò che ancora ha un prezzo...
trasforma in denaro tutto ciò che ha ancora un prezzo,
e tuttavia non legarti in alcun modo al denaro...
non legarti al denaro
Appena puoi, scambialo con la tua libertà.
Appena puoi, scambialo con la tua libertà.
Ti servirà: per cambiarlo con la tua libertà!
PUTOKAZI RAZBACANI PO ZEMLJI

Rodi žito kao nikad prije, rodi sve…
Oni što bolovahu dugo i koji žarko željahu smrt, predadoše najzad dušu Bogu, uz osmijeh.
U dane velikih oluja nebo bijaše crveno. Kiša je sobom donosila prašinu prekomorskih pustinja.
Stari rekoše: Biće rata!
Niko ne posumnja u njihove riječi. I niko ne učini ništa. Jer, šta se moglo uraditi protiv proročanstva. Samo pjevasmo po cijele dane, do promuklosti, da bismo potrošili sve stare pjesme, da ne ostane nijedna koju bi uprljalo vrijeme.

1. Kad ugledaju prvi leš na ulici, ljudi okreću glave, povraćaju i padaju u nesvijest. Drhtavicu prvo osjetiš u koljenima, zatim ti ponestaje daha, vrti ti se u glavi. Pomaže hladna voda, laki šamari. Ako onesviješteni ne dolazi sebi, lezi ga na leđa i podigni mu noge u zrak. Ako mu je sadašnji leš bio blizak, ne daj mu da ga obilazi i razgleda. Rane od granata su obično razlog za ponovno gubljenje svijesti. A nema se toliko vremena. Plakanje je preporučljivo, čuva srce. Ali, ni za to nema puno vremena.

2. Ako je grad u opsadi, treba poslati najhrabrije da pokušaju donijeti plastične, neprozirne vreće za mrtvace. Ako se ovi ne vrate, mrtve treba zamotavati u bijele plahte. Nije preporučljivo zakopavati ih bez toga. To širi paniku i strah od smrti lako postaje strah od vlastite takve sahrane.

3. Sahrane se obavljaju noću, iz razloga sigurnosti. Zato, prije sahrane treba dobro utvrditi identitet pokojnika. U slučaju više raskomadanih tijela treba jasno razlučiti koji dio pripada kojem tijelu. Ako se greške i dogode, bolje ih je naknadno ne priznavati. Mrtvima je svejedno. Ako se iza pokopanog, na mjestu pogibije, pronađe još dijelova tijela, a sahrana je već obavljena, ostatke ne valja bacati na smetljište, jer se tamo okupljaju izgladnjeli psi. Najbolje, ako se ima vremena i volje, sve preostalo skupiti u jednu vrećicu i zakopati plitko uz grob. Treba paziti da to ne zamijeti rodbina, posebno roditelji i supružnici, jer oni o lešu misle kao o jednom komadu i takva razdijeljenost predstavljala bi za njih dodatno razočarenje.

4. U ratu niko nije lud. Barem se to ni za koga ne smije tvrditi. Mnogi predratni ludaci u ratu se pokažu veoma dobro. Kao hrabri borci, ubijeđeni u ideje svojih vođa.

5. U ratu niko nije pametan. Ne vjeruj ničijoj istini. Duge rasprave o besmislenosti rata ranijeg profesora, za tren se pretvore u divlji ratni poklič, čim sazna da mu je dijete poginulo na ulici.

6. Ničeg se ne sjećaj. Pokušaj spavati bez sna. Okiti se amajlijama i vjeruj da će ti pomoći. Vjeruj svakom znaku. Osluškuj svoju utrobu. Čini po osjećaju. Ako pomisliš da ne treba ići tom ulicom, idi drugom.

7. Ne boj se ničeg. Strah rađa novi strah. Koči te. Vjeruj da si izabran da ostaneš živ.

8. Ne ostavljaj nezavršene poslove. Izmiri dugove. Moraš biti čist. Ne stječi nove prijatelje. I sa starim imaćeš dovoljno briga.

9. Zaštiti uspomene, fotografije, pismene dokaze da si postojao. Ako sve izgori, ako sve izgubiš, ako ti sve otmu… moraćeš i sebi dokazivati da si nekad bio. Trpaj sve u vreće, kopaj u zemlju, uziđuj u zidove, krij, i samo najdražim povjeri mape do tog blaga.

10. Ne vezuj se za stvari, za zemlju, za zidove, za kuće, za nakit, automobile, umjetnine, biblioteke… Sve što još ima cijenu pretvori u novac. Ali, ne vezuj se ni za novac. Čim uzmogneš, zamijeni ga za svoju slobodu.

11. Čini dobro ljudima. Uvijek. Oni to najčešće ne zaslužuju, ali ti čini tako. Ne očekuj nikakvu zahvalnost. Ne pitaj kome činiš dobro. Ne veži se za svoja djela.

12. Ne govori šta misliš. Ne budi baš toliko glup. Jer, čim misliš, nisi njihov. Ne šuti, da ne pomisle da nešto misliš. Govori – tek tako.

13. Ako zapadneš u opasnost, ne budi hrabar iz očaja. Pokušaj preživjeti. Učini sve što možeš. Jedino ne ugrozi druge tim pokušajima. Sve dok nisi mrtav – živ si. Izgleda razumno. Ne gubi to iz glave. Ako moraš da se žrtvuješ, žrtvuj se za ljude koje voliš, nipošto ne za ideje. Tvoju žrtvu uvijek će krivo tumačiti, po vlastitom liku i vlastitoj savjesti. Ideje će proći, iskvariti se, postati smiješne. Ako ostaneš živ, vidjećeš koliko im je teško i dalje vjerovati.

14. Ne moli ni za što. Nikoga. Ni za život ne moli. To je pitanje dobrog ukusa. Pomisli samo kako je živjeti na istoj planeti s čovjekom koji ti je poštedio život.

15. Ne budi ničiji predvodnik. Nipošto. Kad se osvrneš da zatražiš pomoć, iza tebe neće biti nikog. Ne računaj ni na kog, ali ne bježi od toga da oni koje voliš računaju na tebe. To je zdravo i za tebe. Moraš znati: Zašto? Ciljevi ne trebaju biti veliki, nikako ne sveopšti. Znao sam čovjeka koji je sve vrijeme žudio da popije pivo. Istina, nije to dočekao, ali bilo je divno živjeti s tom željom.

16. Neka te ništa ne iznenađuje. Sva su čuda moguća. Neka te ništa ne razočarava. Svi su i prije bili takvi, ali nije bilo takvih uslova. Ovo je prva prilika da i sami sebe provjere. Mnogi su toliko razočarani sobom, da je tvoje razočarenje njima tek sitnica. Ako te neko iznevjeri jednom, ne daj mu priliku da to učini i drugi put.

17. Budi oprezan. Ako trebaš rupu u kojoj ćeš se skriti, iskopaj je sam. Ako drugi to učini za tebe, rupa može biti suviše mala.

18. Nemaš se prava ljutiti ni na kog. Ali, nemoj ništa zaboravljati. Kad sve prođe, odluči čega ne želiš da se sjećaš. Ako sve prođe. Ne zaboravi ispite koje neki nisu položili.

19. Ali, ne zasnivaj sebe na tom. Ne čekaj priliku da uzvratiš. Osveta je van tebe. Tuđa stvar. Ako preživiš, živi za sebe i one koji su preživjeli s tobom.

20. I, još, nikad ne povjeruj da si Gospodar Istine. Niko to nije. Tebi je izgledalo tako. Drugom – drugačije. Djelić svoje istine zadrži za sebe. Valjaće jedino tebi. Odreci se prava na pisanje istorije opsade. Ne protivrječi imenima onih koji su probrani za mrtve heroje. Ne nadaj se da ćeš uspjeti popraviti ništa, nijednu zaostalu nepravdu. Onog trenutka kad si ugledao prvi leš na ulici, poslijeratna historija već je bila napisana. U nju samo poslije uvrste imena ljudi, gradova, planina, utvrda koje su se slavno odbranile i utvrda koje su slavno pale. Za tvoju istinu tu nema mjesta.

Sada, kad znaš sve ovo, pokušaj sačuvati sebe, možda i svoju glavu. Ako ne uspiješ, barem ti neće biti dosadno.


Pagina della canzone con tutte le versioni

Pagina principale CCG


hosted by inventati.org