Lingua   

L'estaca

Lluís Llach
Pagina della canzone con tutte le versioni


SERBO
Pironul

Bunul Siset îmi spunea așa
În zori, sub pridvor,
Răsăritul așteptând
Și privind carele trecând:

- Siset, nu vezi pironul
De care suntem toți legați?
De nu putem să ne desfacem,
Nicicând nu vom putea scăpa!

De tragem toți, el va cădea,
Prea multă vreme nu va ține,
Sigur va cădea, cădea, cădea
Smuls trebuia deja să fie.

Dacă tu tragi tare de aici,
Iar eu trag tare de acolo,
Sigur va cădea, cădea, cădea
Și ne-am putea elibera.

- Dar, Siset, trecu mult timp deja,
Mâinile îmi sunt jupuite
Și în timp ce forța mă lasă,
Pironu-I tot mai gros, mai mare.

- Ei bine, eu știu că-i putred.
- Atunci de ce, Siset, e-atât de greu,
Iar câteodată forța mă lasă...
Hai să mai spunem al tău cânt!

De tragem toți, el va cădea,
Prea multă vreme nu va ține,
Sigur va cădea, cădea, cădea
Smuls trebuia deja să fie.

Dacă tu tragi tare de aici,
Iar eu trag tare de acolo,
Sigur va cădea, cădea, cădea
Și ne-am putea elibera.

Bunicul Siset a tăcut de mult,
Vânt rău veni și îl luă,
- numai el știe unde-l duse -
Iar eu stau tot sub ăst pridvor.

Iar când mai trece altă lume,
Îmi ridic capul ca să cânt
Ultimul cânt al lui Siset,
Ultimul pe care m-a învățat.

De tragem toți, el va cădea,
Prea multă vreme nu va ține,
Sigur va cădea, cădea, cădea
Smuls trebuia deja să fie.

Dacă tu tragi tare de aici,
Iar eu trag tare de acolo,
Sigur va cădea, cădea, cădea
Și ne-am putea elibera.

Колац [1]

Деда Сизет ми је говорио
у зору на трему,
док смо чекали сунце
и видели да кочије пролазе.
Сизет, зар не видиш колац
на коме смо сви спутани?
Ако не можемо да га се отарасимо
никада нећемо моћи да шетамо!

Ако сви повучемо пашће
и много времена не може трајати,
сигурно да пада, пада, пада,
већ уцрвљан мора да буде.
Ако ја повучем јако овамо
и ти повучеш јако онамо,
сигурно да пада, пада, пада,
и моћи ћемо да се ослободимо.

Али, Сизет, одавно
су ми руке подеране,
и када снага ме напусти
он је шири и вечи.
Сигурно знам да је покварен,
али заправо, Сизет, толико је тежак,
понекад снага ме заборави,
поново певај ми твоју песму.

Ако сви повучемо пашће
и много времена не може трајати,
сигурно да пада, пада, пада,
већ уцрвљан мора да буде.
Ако ја повучем јако овамо
и ти повучеш јако онамо,
сигурно да пада, пада, пада,
и моћи ћемо да се ослободимо.
[1] Kolac

Deda Sizet mi je govorio
u zoru na tremu,
dok smo čekali sunce
i videli da kočije prolaze.
Sizet, zar ne vidiš kolac
na kome smo svi sputani?
Ako ne možemo da ga se otarasimo
nikada nećemo moći da šetamo!

Ako svi povučemo pašće
i mnogo vremena ne može trajati,
sigurno da pada, pada, pada,
već ucrvljan mora da bude.
Ako ja povučem jako ovamo
i ti povučeš jako onamo,
sigurno da pada, pada, pada,
i moći ćemo da se oslobodimo.

Ali, Sizet, odavno
su mi ruke poderane,
i kada snaga me napusti
on je širi i veči.
Sigurno znam da je pokvaren,
ali zapravo, Sizet, toliko je težak,
ponekad snaga me zaboravi,
ponovo pevaj mi tvoju pesmu.

Ako svi povučemo pašće
i mnogo vremena ne može trajati,
sigurno da pada, pada, pada,
već ucrvljan mora da bude.
Ako ja povučem jako ovamo
i ti povučeš jako onamo,
sigurno da pada, pada, pada,
i moći ćemo da se oslobodimo.


Pagina della canzone con tutte le versioni

Pagina principale CCG


hosted by inventati.org