Joan of Arc
Leonard CohenVersione polacca di Maciej Karpiński e Maciej Zembaty | |
IVANA ORLEANSKA Iz mraka jezdi Ivana snena, plamom iskri staza njena, čvrst oklop traži mjesec žut... a rûke snažne nema za loman skut. I reče: »Dosta igre grube, želim one što divlje ljube, velebna zvona i bijelo tkanje, tu krunu, za moje davne dječje sanje...« »Želji je mojoj otrov pravi, tvoj vlažan hod po kišnoj travi, i napast zgazit će vrlinu, za hladnu i tako blijedu heroinu.« »Tko zbori« – sjevne glas njen grubi, skrivenom nadom da je snubi, »Plam gorući zborim, znaj, i volim blijedu čežnju... volim tvoj sjaj...« »Zbog mene oganj krv nek' sledi, za vlažan hod i drhtaj blijedi,« prozboreć' tiho kleknu smjerna, i osta samo jedna, do groba vjerna. U gorućoj dubini čežnje njen blijedi prah u šaku stegne nad povorkom, pred snom vjenčanja, on prostre prah od bijelog njenog tkanja. U dnu goruće dubine čežnje njen blijedi prah on šakom stegne i tad prekasno joj svijest bî dana, da plamen on je, a ona suha grana... »Slušah joj krik i jecaj slave, posljednji hroptaj smrtne strave, zar morah čežnju svojih tama, uz cjelov vratit vrelom srcu plama...« | JOANNA D'ARC Tylko płomień biegnie za Joanną Kiedy jedzie konno przez ciemność Nawet księżyc jej zbroi nie złoci Jest sama wśród dymu i nocy I mówi - Już mnie ta wojna zmęczyła Chcę być znowu taka jak byłam Chcę pod białym weselnym przybraniem Ukryć moje wielkie pożądanie Że tak mówisz szczerze się raduję Co dzień patrzę jak tędy cwałujesz Muszę zdobyć - coś we mnie aż wyje Tę samotną zimną heroinę Kim ty jesteś jakie twoje imię ? Zapytała ukrytego w dymie Jestem ogniem - przedstawił się głośno Kocham twoją dumę i samotność Jeśli ognia masz w sobie za mało Ja ogrzeję cię mym własnym ciałem Rzekł i runął na nią by czym prędzej Stać się jej jedynym oblubieńcem Potem ukrył prochy Joanny Na dnie serca płonącego nieustannie A popioły z jej sukni rozsypał Nad głowami tłumu weselników A gdy ukrył prochy Joanny Na dnie serca płonącego nieustannie Wtedy nagle pojęła ze zdumieniem Że jest drewnem - skoro on jest płomieniem Ja widziałem jej łzy i cierpienie I blask chwały w gasnącym spojrzeniu Czy do mnie też przyjdziesz miłości Tak okrutna i pełna jasności ? |