Zabranjeno Pušenje

Canzoni contro la guerra di Zabranjeno Pušenje

Zabranjeno pušenje (Serbo-Croatian for "No Smoking") was a Bosnian garage rock band from Sarajevo, closely associated with the New primitivism cultural movement and the radio and television satire show Top Lista Nadrealista. They were one of the most popular musical acts of the 1980s in Yugoslavia, selling hundreds of thousands of records. During Yugoslav wars, members of the band separated, and two off-shoot bands continue to work in Belgrade and Zagreb.

...read more on wikipedia

*

Zabranjeno Pušenje nastalo je 1980. godine kao klasičan "garage" band sastavljen od klinaca koji su zajedno išli u sarajevsku II gimnaziju i dijelili istu ulicu, danas već legendarnu "Ulicu Fuada Midžića" u kvartu Koševo.

Sačinjavali su je tadašnji srednjoškolci i prijatelji iz ulice: Nenad Janković (Dr. Karajlić; klavijature), Davor Sučić (Sejo Sexon; gitara), Zenit Džozić (Fu-Do; bubnjevi), Mladen Mitić (Munja; bas gitara), Dražen Janković (Seid Little Karajlić; klavijature), Ognjen Gajić (saksofon, flauta), Mustafa Čengić (Muče; solo gitara) i Zoran Degan (Poka; sinthesizer), a grupu je od početka svojom prisutnošću darivao i gospodin Elvis J. Kurtović kao rezervni igrač. Grupa je nekoliko godina žarila i palila sarajevskom klupskom scenom, koja je tada bila tek u nastanku. ("Kuk", "Sloga", "Trasa", Klub Filozofskog fakulteta, "Cedus", "AG"). Iz ovog backgrounda korijene vuku mnogi, danas već afirmirani bandovi i izvođači (Crvena Jabuka, Tifa band, Elvis J. Kurtovich & his Meteors, Top lista Nadrealista, Skroz i drugi).

Ozbiljniji početak rada grupe vezan je uz kultni meeting point mladih muzičara i umjetnika podrum duhovito nazvan "Zaborav" u kojem su grupe imale probe i prve nastupe, uglavnom za lokalne fanove. Svoj koncept su nazvali "New primitiwes" dajući svom radu dozu ironije i satire te comp pristupa čime na sebe skreću pozornost "institucija sistema" . Time uveliko usporavaju svoj prodor ka masovnoj popularnosti, iako ih jedan od najvećih muzičara ex Jugoslavije, Goran Bregović, naziva jedinim originalnim odgovorom na Punk u ovom dijelu Europe

Zabranjeno Pušenje, kao i ostali članovi pokreta (Elvis J. Kurtovich & his Meteors, Top lista Nadrealista), su zbog svog političkog angažmana osuđeni na male klupske prostore i na mukotrpno građenje karijere.

Tek 1984. godine zagrebački "Jugoton" izdaje prvi album "Das ist Walter". Walter je bio ilegalac u 2. svjetskom ratu i simbol otpora fašistima. Poginuo je 1945. na dan oslobođenja Sarajeva. Album je sublimirao energiju i želje cijele generacije mladih u ex Jugoslaviji, ali jedino Jugoton je imao hrabrosti da ga objavi u integralnoj verziji i bez preinaka u tekstovima. Album čiji je početni tiraž bio 3.000 komada prodan je u preko 100.000 kopija te je do danas rekord (30 puta premašen prvi tiraž).

Grupa 1984. kreće na veliku YU turneju (60 koncerata) po najvećim dvoranama i postaje najveća Jugoslavenska rock atrakcija.

Članovi grupe pored bavljenja muzikom realizirali su i uspješan humoristički show na TV-u u suradnji s mladim sarajevskim glumcima nazvan Top lista Nadrealista pun britke kritike pojava u tzv. "socijalističkom" društvu.

Enorman uspjeh turneje i TV serije nije po volji rigidnog režima i u montiranoj aferi se članovi "new primitiwes" pokreta optužuju za vrijeđanje imena i lika pokojnog predsjednika Tita ("Crko Marshall, mislim na pojačalo") i tekovina socijalizma. Grupa se skida sa svih TV i radio stanica, a svi klubovi, mahom pod patronatom "socijalističke omladine" otkazuju već ugovorene koncerte grupe. Slučaj postaje zanimljiv i državnoj bezbjednosti te počinje serija informativnih razgovora i montiranih procesa. Situaciju spašavaju neki vodeći intelektualci liberalnih nazora koji dižu svoj glas u obranu grupe i afera se stišava bez zatvorskih kazni.

U ovoj atmosferi snima se drugi album Zabranjenog Pušenja nazvan "Dok čekaš sabah sa šejtanom", čiji izlazak je popratila medijska šutnja, ali i izvrsne kritike i velike simpatije javnosti i tzv. običnih ljudi. Promotivna turneja imala je velikih poteškoća zbog straha organizatora i enormnog prisustva policije, kao odjeka prohujale afere.

I pored nekoliko vrhunskih koncerata pred desetinama hiljada posjetitelja (Beograd - Hala Pionir, Split - Poljud, Zagreb - Dom Sportova), turneja bilježi neuspjeh i grupu 1986. godine napuštaju Mladen Mitić (danas živi u Los Angeles-u), Šeki Gayton (danas živi i radi u Sloveniji kao manager) i Mujo Snažni (producent u Sarajevu) u potrazi za sigurnijom egzistencijom.

Ostatak grupe na Atari računalu radi na novom albumu i polako okuplja novi bend u čijem sastavu su uz Farisa Arapovića (bubnjevi) i Kowalskog (gitara) i režiser Emir Kusturica koji u to vrijeme pobjeđuje na Cannes-skom festivalu s filmom "Otac na službenom putu". Ova ekipa u suradnji s nekim studijskim muzičarima (Predrag Bobić - bas, Jadranko Džihan i Darko Ostojić Minka - back vokali) realizira 1987. album "Pozdrav iz zemlje Safari" koji objavljuje sarajevski Diskoton, iako uz neke primjedbe, u integralnoj verziji. Hitovi s ovog albuma ("Pišonja i Žuga", "Hadžija ili bos", "Fikreta", "Dan Republike") vraćaju grupu u sam vrh YU rock-a. Album je sniman u Sarajevu, miksan u Londonu, a producent je Sarajlija koji živi u Seattle-u Sven Rustempašić.

Turneju organizira Art scena Obala i manager Miro Purivatra (danas direktor Sarajevskog filmskog festivala) i ona obuhvaća 87 koncerata. Turneja 1987. je ujedno i najveća turneja benda do tada. Bend nastupa u gradovima koji do tada nisu nikad imali priliku vidjeti koncert Zabranjenog Pušenja u živo. Ona je bila presudna za sticanje najšireg kruga publike i lansirala je grupu u krug najvećih YU rock institucija, rame uz rame sa Azrom, Bijelim Dugmetom, Parnim Valjkom i Ribljom Čorbom.

Emir Kusturica radi spot za pjesmu "Manijak", a u januaru 1988. na koncertu u Sarajevu izdavač "Diskoton" svečano uručuje zlatnu ploču za album "Pozdrav iz zemlje Safari" koji je do tada prodan u 100.000 primjeraka.

Otopljavanje u političkom sistemu krajem 80-ih aktualizira ponovni rad Top liste Nadrealista čije emitiranje ponovo kreće 1988. godine. Članovi grupe paralelno pripremaju i novi album koji izlazi u oktobru 1988. Sniman je u Sarajevu i zove se "Male priče o velikoj ljubavi". Na albumu gostuje Goran Bregović, operna diva iz Atenske opere Sonja Milenković i virtuoz na violini Dejo Sparavalo. Grupu napušta Emir Kusturica zbog snimanja svog novog filma.

Grupa kreće na Jugoslavensku turneju s Top listom Nadrealista i grupom "Bombaj štampa", takođe jednim od pionira new primitiwsa. Program je kombinacija teatra i rock and rolla, realiziran po ideji Seje Sexona. Na 60-ak koncerata program je gledalo preko 200.000 ljudi, a turneja je proglašena najuspješnijom turnejom na YU estradi 1989. godine, ostavivši iza sebe čak i takva imena kao što su "Bijelo Dugme" i Lepa Brena.

Podjele i nesuglasice u državnom vrhu, ubrzo se prenose i na estradu pa i na članove Zabranjenog Pušenja. Zbog različitih pogleda na politički angažman i koncepciju benda iz grupe odlaze Sejo Sexon i Darko Ostojić Minka (solo projekti), Faris Arapović (osniva vlastiti bend "Sikter"). Sa početkom rata u BiH, Nele Karajlić premješta bend u Beograd i nastavlja rad pod imenom "Nele Karajlić & Zabranjeno Pušenje", a u Sarajevu ostaju Elvis J. Kurtović, Sejo Sexon, Zenit Đozić, Boris Šiber i dizajner omota albuma Zabranjenog Pušenja Srđan Velimirović te pokreću Ratno izdanje Top liste Nadrealista.

Ova ekipa u najtežim danima rata pokušava da razveseli svoje sugrađane koji u podrumima i skloništima, na aparatima priključenim na akumulatore i baterije, slušaju radio program Nadrealista i songove inspirirane aktualnim događanjima u gradu. Grupa zbog tehničkih i tehnoloških nemogućnosti prestaje s video i muzičkom produkcijom i prve dvije godine rata radio show je jedini medij u kojem je bilo moguće raditi.

Baš kao i 1980. godine, kad se oko radio show-a počela okupljati jezgra new primitiwsa, tako i 1993. mnogi novi i mladi muzičari surađuju i sudjeluju sa svojim starijim kolegama. Sa dolaskom struje u grad Top lista Nadrealista počinje sa scenskom, muzičkom i video produkcijom (televizija u suradnji s US-aidom i humanitarnim organizacijama International rescue committee & Umbrela Grant) Grupa završava novu seriju "TLN - ratno izdanje" i sama producira pozorišnu predstavu koju je na besplatnim nastupima vidjelo 20.000 Sarajlija.

Prateći bend Top liste Nadrealista postaje jezgra novog Zabranjenog Pušenja, a njeni članovi Sejo Kovo, Đani Pervan, Dušan Vranić i Samir Ćeramida 1997. godine realizirat će i prvi poslijeratni album Zabranjenog Pušenja "Fildžan viška". Elvis J. Kurtović i Sejo Sexon, okosnice novog Zabranjenog Pušenja, paralelno s pripremanjem albuma rade i na nastupima Top liste Nadrealista, koja poslije ratnog iskustva u BiH 1995-1998. radi preko 300 nastupa pod pokroviteljstvom US - aida po BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Austriji, Danskoj i Švicarskoj.

Po završetku turneje u proljeće 1997. godine izlazi album "Fildžan viška" sniman u Amsterdamu i miksan u Ljubljani. Promotivna turneja obuhvaća 149 koncerata, a sa albuma su skinuta 4 singla (spota), koje su producirali sami članovi grupe. Iskustvo iz TLN-a pokazalo se dragocjenim u snimanju spotova, koji bivaju vrlo dobro ocijenjeni u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji gdje je grupa redovito nastupala. Na turneji su sudjelovali Sejo Sexon, Elvis J. Kurtović, Predrag Bobić, Zoran Stojanović, Nedžad Podžić, Marin Gradac, Bruno Urlić i Branko Trajkov, a povremeno i Samir Ćeramida i Đani Pervan.

Ista ekipa 1998. godine realizira i prvi živi koncertni album Zabranjenog Pušenja "Hapsi sve!", snimljen 17.10.1997. u zagrebačkom Domu Sportova sa Dariom Vitezom, novim managerom grupe, u ulozi organizatora koncerta i izvršnog producenta albuma.

1999. godine grupa na planini Bjelolasica, priprema svoj novi projekt koji ponovno realizira u Amsterdamu sa Zlatanom Hadžićem u ulozi producenta (na albumu "Fildžan viška" je imao ulogu inženjera zvuka). Album je nazvan "Agent tajne sile" i objavljen je u junu 1999. godine i do danas su snimljena 3 spota. Album je izdala TLN - Europa, čiji su vlasnici članovi grupe, a aktuelni hit je pjesma "Jugo 45" koja trenutno visoko kotira na top listama u BiH i Hrvatskoj.

Grupa je odmah po izlasku albuma krenula na promotivnu turneju u sastavu: Sejo Sexon, Elvis J. Kurtović, Predrag Bobić, Bruno Urlić, Dragomir Herendić i Branko Trajkov. Promotivna turneja je još uvijek u toku i do oktobra 2000. odsvirana su 124 koncerta.

*

Bleka (Predrag Bobić)

Predrag Bobić-Bleka, rođen 18.05.1960. u Slavonskom Brodu od oca Dušana i majke Zdravke. Već kao mali dječak pokazuje interes za glazbu razbijajući obiteljski prijemnik i izvodeći baletne pokrete, pri tome stojeći na očevoj gitari. (Da li je rođen R'N'R tip saznat' ćete uskoro.) dalje

Bruno Urlić

Rođen je 11.11.1975. godine u Sarajevu. Još kao vrlo malo dijete pokazivao je želju za sviranjem gitare što se njegovim roditeljima, profesionalnim muzičarima angažiranim u sarajevskom Narodnom Pozorištu, veoma dopalo kao ideja. dalje

Dragianni (Dragomir Herendić)

Rođen je 03.04.1971. u Ivanić Gradu. Neposredno nakon rođenja počeo je njegov život. Od svog ranog djetinjstva pokazivao je sklonost prema glazbi, te je već u desetoj godini počeo vježbati bubnjeve, a nešto kasnije solo i bass gitaru. U to vrijeme, kao čudo od djeteta koje svira sve što mu padne pod ruku počinje svirati u lokalnim bandovima. dalje

Sejo Sexon (Davor Sučić)

Rođen 7.6.1961. godine u Sarajevu. U Sarajevu završava osnovnu i srednju školu te apsolvira na Medicinskom fakultetu. Gitaru svira od 12 godine, a 1978. godine sa pjevačem i klavijaturistom Neletom Karajlićem i flautistom i saxofonistom osniva "Pseudo Blues Band" čija se aktivnost zadržava na snimanju psihodeličnih kompozicija u kućnoj produkciji. dalje
Trak (Branko Trajkov)

Rođen 9.10.1966. godine u Zagrebu. "Funkcionalnu" nižu muzičku školu završava 1979. godine u Zagrebu, smjer klavir.

http://zabranjeno-pusenje.bosnia.ba/stream.php?kat=39